Veliki vođa
Thought or two about him & them, yesterday, today and most likely tomorrow, in Croatian language.
Da smo prije dvadeset godina stvarali nesto novo iz nicega, ili pak otkrili novi kontinent, dok je on kartao preferans a drug mu razoružavao TO, u tom trenutku dežurni sluga okupatora, on bi danas skočio i na taj brod, no na najviši bi jarbol podigao do neba zastavu koju krasi zločinačka “zvezda”, udario bi se zgrčenim pesnicama u prsa i uzviknuo bi iz sveg glasa, aaaa-aAAAA-AAAAA, zatim bi najprije glasnim šaptom a potom sve glasnijim tonom izrekao “istorijske” riječi koje će zapamtiti svi kojima je HR tek #2 – “sve je to nama naša borba na strani okupatora dala”.
Velika manjina na palubi tog broda, koji nikad potonuo nije s padom berlinskog zida, a koja je do tog trenutka u tišini ali s ushićenjem sa sigurne udaljenosti te promjene promatrala, otvorenih škrbavih usta i masnih brada, trgnula bi se i popratila bi događaj gromoglasnim pljeskom koji bi izazvao pješčanu oluju u Gobi pustinji. Posljedica, nastavili bi osobno bogatiti se, odnosno puniti džepove svoje i rodijaka im kao da otkriće novog kontinenta ne otvara vrata boljem sutra za sve koje je do jučer okupatorska čizma gazila. Nastavili bi? Nisu li?
Inspirirano riječima velikog vođe u intervjuima i izjavama u zemlji u kojoj je zid povijest, ali i njegovim riječima prije i nakon izbora, kojima samo potvrđuje da očito nije sposoban obnašati dužnost na kojoj se nalazi, pogotovo ne države koju mrzi i koju vodi, naivci bi pomislili nekamo a znalci bi rekli nazad u kaljužu jer tako osobni interesi nalažu punih sedam desetljeća.